Praštanje
10.08.2010., utorak
|
Tiho sam šapnula laku noć ljubavi… Ali san mi ne dolazi… Moje misli samo k tebi bježe Moje ruke samo tebe žele grliti A usne žude za poljupcima tvojim. A gdje si ti??? Gdje su tvoje misli??? Da li tvoje ruke grle … Da li tvoje usne ljube… Ili možda… Možda i ti ne spavaš Možda tvoje ruke žele grliti Možda tvoje usne žele ljubiti…mene…??? I zato dođi dragi… Dođi da u tvom zagrljaju Ljubeći te šapnem ti tiho Laku noć ljubavi…  |
11.02.2010., četvrtak
|
Lurd... Procesija posvečena Mariji; bolesni,mladi,djeca:svi sa svijećama u ruci, pjesmom na usnama i sa svojim željama i nadama. Okružena time odjednom mi klize suze niz lice;jedna,druga,treća... ne vidim više ni svijeće ni ljude samo pružam otvoreno srce puno vjere inade, srce puno ljubavi... U svakoj suzi je predana jedna uvreda, poniženje,omalovažavanje,bol i patnja. Sve to klizi niz moje obraze. Nisu to suze za ljudsko suosječanje već su to suze molbe da mi ti Majko podaš snage da mogu nositi i izdržati sve kušnje,patnje i boli. Ali to su i suze zahvale za ono lijepo u životu; za obitelj,za zdravlje, za upučenu lijepu riječ i osmijeh bližnjih. Suze na obrazu su presušile ali vjerujem Majko da ćeš suze u mom srcu i duši ti obrisati i da ćeš mi biti na pomoć kod svake kušnje,boli,patnje i da ćaš mi pružiti ruku kad mi bude teško i kad budem padala...  |
24.12.2009., četvrtak
 ŠTALICA Gledajući naše jaslice i sv. Obitelj i suosječajući s njima znajući što su sve morali pretrpjeti da bi našli utočište umorni,gladni s djetetom koje se trebalo roditi... Koliko im je samo značila ta štalica koja im je pružila utočište kad su uzaludno kucali na mnoga vrata. I nama bi puno put dobro došlo takvo utočište u teškim životnim trenucima a koje nalazimo kod dobrih ljudi otvorena srca, koje uistinu možemo nazvati pravim prijateljima. I mi sami trebali bi pružati utočište svima koji nam se obrate i koji zakucaju na naša vrata sa svojim poteškočama ili samo tražeći malo našeg vremena i pažnje. Otvorimo svoja vrata,svoja srca svakome potrebitom- i volu i magarcu. I kad to učinimo možda tada i na naša vrata zakuca Sv. Obitelj. Budimo i mi štalica svakome u potrebi- možda neugledna i skromna ali širom otvorena!!!!!!!! Pa s tim mislima nek Vam je sretan Božić.  |
28.11.2009., subota
|
Gledajući adventski vijenac i prvu svijeću razmišljam: ako je ne upalim neće izgorjeti... Neće ostati samo mali komadić.... Moći ću je gledati dugo... A opet ako je upalim dat će svjetlost i toplinu, dat će ljepotu u punom sjaju, dat će sebe... Tako i mi ljudi:ako se držimo sami sebe nećemo ništa izgubiti,ali.... Tada smo kao nezapaljena svijeća... Ali ako širimo svjetlost i toplinu oko sebe bit će to smisao postojanja... i ljudi oko vas će se radovati vama bit će sretni da postojite, a za uzvrat im dajte nešto od sebe nešto od svoje srdaćnosti,od svoje radosti nešto od svoje brige i svoje ćežnje... dajte im dio svoje svjetlosti. Možda je to samo mali plamićak, ali zajedno sa njima bit će to veliko svjetlo i velika toplina. Bit će to LJUBAV !!  |
20.10.2009., utorak
|
Željela bih nači mjesto gdje bih mogla otići i skloniti se od svega... Mjesto gdje me ni moje misli nebi nalazile gdje nebi bilo ni tebe ni drugih ljudi. Gdje nebi bilo ni sjećanja ni boli ni tuge Željela bih naći mjesto gdje bih se sklonila od svih misli od svih riječi i suza. Željela bih naći mjesto gdje će moj dan biti samo moj i gdje ću ja biti ja, i gdje ništa drugo ne postoji ni jućer ni sutra samo danas i samo ja... da li postoji takvo mjesto i da li ću ga ikad naći????  |
05.10.2009., ponedjeljak
|
Nakon mnogo vremena sreli smo se ti i ja... Susret dvoje ljudi... Susret bez pozdrava,bez osmjeha,bez riječi, samo tužna pogleda. A nekad smo sretni bili smijali se,o svemu pričali. Al nitko nezna što nam srca kriju... Nitko nezna što smo jedno drugom značili. Zato nasmiješi se kad me sretneš pruži ruku,zagrli me i...budimo dobri prijatelji...  |
20.09.2009., nedjelja
|
Ugasimo danas TV,radio,kompjuter... Pokušajmo potrošiti vrijeme na drugačiji naćin... Posjetimo prijatelja,rođaka, možda susjeda koji je osamljen, nekoga koji u svojoj osamljenosti traži bližnjega, nekoga koga već dugo nismo vidjeli, nekoga tko nam je drag... Pružimo im danas sve najbolje od samoga sebe... a za uzvrat primimo njihovo ozareno lice, možda koju suzu radosnicu ili jednostavno stisak ruke. Zaboravimo danas sebe već budimo blagoslov za bližnjega... Pružimo im ruku...srce... Pružimo im sebe samoga...  |
05.09.2009., subota
|
Na ovom putu što život se zove pokušajmo biti svjetionik dobrote.... Pokušajmo našom dobrotom unijeti svjetlo onima kod kojih se to svjetlo ugasilo. Svatko ima pravo na padove, svatko ima pravo na greške i svatko ima pravo na nesavršenstvo, ali nitko nema pravo ostati ležeči kod pada. Nitko nema pravo ostati u tami, I zato mi budimo svjetlo koje se nazire. Budimo to slabašno svjetlo koje izvire iz nas, budimo svjetlo što podiže i jača... Budimo svjetionik... Budimo svjetionik dobrote na ovom putu što život se zove...  |
24.08.2009., ponedjeljak
|
što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote... ----------------------------------- Koliko još? Koliko još da podmečem i drugi obraz? Koliko ćete me još jezikom bićevati? Zar ste vi bolji od mene? Zar vi možete nekome suditi? Vi ?...čije je srce obavijeno ohološću,zavidnošću,zločom? Zar vi koji se svaki dan Bogu molite i slušate o ljubavi prema bližnjemu... Zar vi možete izgovarati tolike laži,klevete... Što god radili i govorili protiv mene nećete me uništit. Ne,nećete me slomiti jer ja sam jaća od vas. Ja imam nešto što vi nemate imam sebe.... A vi?... Vi ste sebe izgubili u bolesnoj ljubomori, u prevelikoj želji da meni napakostite, u želji da me uništite . Kad se pogledate u ogledalo da li se barem malo zacrvenite? Da li se barem malo sebe zastidite?  |
07.08.2009., petak
|
Dobra ti večer najdraži.... Danas sam puno razmišljala o tebi i odlučila sam da ti napišem ovo pismo, iako znam da ti ga neću poslati. Ali ako ovo ikad pročitaš znat ćeš da je napisano tebi. Ne boj se nikad nikome neću reči o našoj ljubavi,sreći... O tvom prvom poljupcu,o čvrstom zagrljaju... O suzama koje sam ti poljupcima brisala... Znaš i sam da ćeš u mom srcu uvijek imati mjesta, da će moje srce uvijek biti dom za tebe... Što da ti još pišem?... Ostala sam ona ista kakvu si me upoznao, iako sam na životnom putu doživjela padove, ali sam se dizala i najvažnije; ponovno pokušavam naučiti smijati se... A kako si ti?Da li si našao mir koji nisi imao?... Da li su prestale oluje u tvom životu? Da li me se sjetiš kad se za posao spremaš? Puno bih te još mogla pitati ali odgovor ionako neću dobiti. Šaljem ti veliki pozdrav i budi onakav kakvog sam te upoznala. I molim te ne zaboravi me, sjeti me se ponekad...i... Hvala ti što sam te smjela voljeti. Nočko.....  |
